INTERLUDIJ II
80.
u Antverpenu morskoj luci ja se sjećam
da sam
hodao ne bih li našao lađu
koja
bi me na valu odnijela u daljinu
potražiti
Novi Svijet i otkriti
ono
što mi u djetinjstvu bi čežnjom
otkad
je san njegova hrana
činovnik
agencije u svojem je autu
mene
odvezao na molo puno snijega
gdje
je čekala sva nagrižena hrđom
lađa
koja će me odnijeti na more
81.
spuštajući
se rijeka pravi jedan veliki
zavoj
gdje nestaju svjetla grada
uspravljen
i posve sam na lađi koja odmiče
ja
detaljiziram šireći očne kapke
sve
ono što u svom mirnom spustu
rijeka
dopušta vidjeti kad se nalaziš na lađi
naš
stari kargo se udaljavao od luke
klizeći
širokim ušćem rijeke ”dođite!”
reče
mi stari mornar čim sam došao
na
mjesto otkud se promatra manevriranje
82.
pilot
je odrješito izdavao zapovijedi
kretanja
za okrenuti kormilo
časnik
ih je istog časa prenosio
da bi
izbjegao nasukivanje lađe
na
brojne sprudove ljepljivog blata
kojima
je naša rijeka posvuda prošarana
isto
tako i čovjek ako hoće izbjeći
nasukati
se na sprudove smrdljivog blata
treba
dobro paziti da vijuga između njih
da bi lakše izišao na slobodnu pučinu
