ponedjeljak, 15. veljače 2016.

Ludwig Bauer: O prozi Ksenije Kušec

Kratak osvrt na knjigu “Sobe” 

Među vrlinama proze Ksenije Kušec posebno bih istaknuo sposobnost uočavanja neobičnih situacija u okvirima svakodnevnog života. Neki od ljudskih postupaka, oblika ponašanja, koji se u opisanoj sredini čine sasvim uobičajenima i prirodnima u sebi nose potencijal pretvaranja u nešto neobično, apsurdno i komično. To je iznijansiran humor koji možda neće izazvati provalu smijeha nego samo osmijeh, ali svakako potiče na razmišljanje.

Likovi su Ksenije Kušec dovoljno slojeviti da čitatelja zaintrigiraju, da pobude neku vrstu apriornoga odnosa prihvaćanja ili odbacivanja gotovo na prvi pogled, ali se u svojoj složenosti na kraju opiru jednoznačnoj procjeni. Naravno da svi znamo da nitko nije samo dobar ili samo zao, ali proza Ksenije Kušec ponekad nas vrlo djelotvorno na to podsjeća.

Paradoksalnost je takvog antimoraliziranja da nam se putem uvjerljivosti pripovijedanja predstavlja esencijalno moralni stav koji, eto, bez akcentiranja angažiranosti autorske ima svoju neporecivu valjanost.


 ~ Ludwig Bauer
(objavljeno uz dozvolu autorice)

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.