Čelična je moja volja a duša je meka kruška
jedno drugom protuslovi u zreloći ljeta.
Na naivno srce uvijek zla boginja pse nahuška,
otpara se nit obzora u prikrajku svijeta.
Živim snažno, razmahnuto, u mit vraćam stvari;
U klupku se teme vrte, kuglasto je vrijeme.
Magma crna dolje teče, bljesak je ostvari:
Sve su tuge skamenjene, pretežito nijeme.
Još otimam, još ne puštam, uzaludnost niječem,
Zlatnu vugu u mom grlu nitko ne uhvati.
Žvačem tvrdu koru zbilje, s ranom se nadmećem,
Govore mi da sve treba zaboravu dati.
Slika s kojom u san pođoh, rastače se, blijedi.
Sto imena ja ti dodah, po zrnima čisla.
Iluziju kad oduzmeš, što trajanje vrijedi?
Radije bih da me boli i da ima smisla.
______________________________________
Akteon- grčki mit: Mladi lovac, vidio golu Artemidu na kupanju. Pretvoren u jelena, rastrgan od njenih lovačkih pasa.
Flora Green
Ilustracija: Internet
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.