Ispovijed jedne čitateljice

 

O romanu Branke Primorac "Nestala"

(Ilustracije Matija Pisačić; Zagreb: Alfa, 2025.)

Piše: Mirjana Mrkela

Mirjana je nestala 

Razgovaramo o knjigama. Najednom, moja prijateljica Branka začuđeno bulji u mene. Buljim i ja u nju. Onda ona pita: 

– Ti si Mirjana. 

– Jesam. – kažem ponosno – Moje ime nije baš popularno. Ima nas... 

– Mirjana K. je nestala! – prekida me Branka. 

– Znaš i sama da ja nisam Mirjana K. To je neka druga Mirjana. Slučajno se isto zovemo. 

– Druga jest. – tumači Branka Primorac – Ali slučajno nije. Ja sam je izmislila. 

– Izmislila si Mirjanu K. i ona je nestala. – kažem ja, Mirjana M. 

– Možda. – kaže moja prijateljica, vragoljasto se smješkajući. 

Vadi iz torbice knjigu "Nestala". Prelistava i prstom mi pokazuje gdje da pročitam. 

"'Nestala četrnaestogodišnja djevojčica. Jeste lije vidjeli?'” 

– Nisam. – priznajem – Ali nadam se da ću je vidjeti u knjizi. 

– Hoćeš, hoćeš. Iako knjiga nije o Mirjani nego o Petri. 

Petra Z. 

I tako sam počela čitati roman o jednoj Petri. Ta Petra sigurno ne sliči na mene jer kaže: 

"'Ja ne volim čitati, a imam punu kuću knjiga. Ne moram ići po njih u knjižnicu. Udaram nosom u njih, a ne vidim ih.'

'A što voliš ako ne voliš dobru knjigu?'

Htjela sam reći: krasti, ali sam se predomislila.

'Akciju! Volim akciju! Ludosti na TikToku.'”

Petra je počela krasti zbog nosa. Činilo joj se da je prevelik pa će ga popraviti operacijom. 

"Opsjedala me ideja o operaciji. Trebam novca, to mi je bilo na pameti. Puno novca. Iz roditeljskih novčanika, neoprezno ostavljenih bez nadzora, bilo gdje po kući, u tišini sam ne pitajući počela otuđivati pare. Više i ne znam kad je počelo jer ništa mi nije nedostajalo [...] Nešto me ispod kože tjeralo u krađu. Roditelji možda nisu primjećivali manjak, a možda jesu." 

Petra je roditeljima bila sve na svijetu. I sve su joj dopuštali. 

"Kako god bilo, ja sam to koristila i hranila se ugodom koja je dolazila iz nepoznata unutarnjeg, možda bolesnog izvora. S kovanica prešla sam na papir, manje iznose, pa malo veće. [...] Bilo mije nepunih deset, a sad ću za koji dan navršiti četrnaest." 

S pubertetom, Petra je postajala sve zločestija. 

..."u školi i kod kuće, na ulici, u tramvaju, u trgovinama. Ništa i nitko mi nije valjao osim mene same i prijateljice Vladimire. U načelu bila sam ona ista Petra čije su rođenje Mirka i Mirko jedva dočekali, a koja sad pravi nered veći nego što bi ga se smjelo opravdati teškom naravi puberteta. 

I tako, nakon briga o nosu došle su brige o grudima. A nakon kućnih krađa, krađa grudnjaka u velikoj trgovini. 

Obitelj K. 

Krađa u trgovini donijela je Petri novo poznanstvo. Obitelj K., tata i nekoliko kćeri, bavila se krađama i prijevarama. Najstarija kći, Slavica, povela je našu junakinju u nove avanture. 

Petrini roditelji ništa nisu znali, samo su se brinuli i brinuli. 

"Pomišljam koliko bi duboka bila istraga da znaju gdje sam danas bila i s kim. Umorna sam, nisam raspoložena ni za istinu ni za laži iako bih mogla nešto smisliti da su uporniji, a ja prisebnija. Čekam rutinsko pitanje gdje si dosad pa da nestanem. Nije palo, ali jest ovakvo:

'Zašto se nisi javila mami na mobitel?'

To je bilo lako:

'Nisam čula! Utišala sam zvuk'". 

Obitelj K. još je neobičnija od Petrine obitelji Z., ali i mnogo problematičnija. 

Nestala ili nestale 

Kad je nestala Slavičina sestra Mirjana, Petra je slučajno vidjela oglas u novinama. Lice joj se učinilo poznatim pa je pretraživala po internetu. 

"Stranice MUP-a s katalogom ne- stalih osoba otvorila sam jednostavno. Rubrika je očigledno vrlo tražena jer se najava ne može preskočiti. [...] Nema kraja imenima s portretima, nevjerojatno koliko je nestalih ljudi u jednoj maloj zemlji poput naše. [...] 

Nigdje lica koje tražim. Počinjem sumnjati. Možda je Mirjana nađena. Sretan kraj. Je li sretan? [...] Umjesto da se veselim, postajem neprijateljski nastrojena. Ne želim da bude nađena i zaboravljena. Želim ja biti njezina spasiteljica!" 

Naravno, neću vam otkriti što je bilo s Mirjanom. Ali u romanu "Nestala" Branke Primorac, nije nestala samo moja imenjakinja. 

„Cijeli je grad oblijepljen plakatima o nestaloj Petri Zibar. Društvene mreže su se zapalile. [...] Podnevne vijesti već su objavile izjavu roditelja. Dvoje bivših novinara pokrenuli su medije, nevjerojatnu hajku da nađu kćer. Cmolje, plaču, uzdišu pred kamerama".