Kolumne

Jelena Hrvoj
Patnje mladog autora

Eleonora Ernoić Krnjak
Rozin kutak

Martina Sviben
S kodom bluesa i balade

Mirjana Mrkela
Ispovijed jedne čitateljice

Aleksandar Horvat
Kajkavsko najže

ponedjeljak, 11. kolovoza 2025.

Kristijan Modrušan | Djeca


Na proplanku humci obrasli travom
izblijedjela imena utisnuta u kamen
nigdje nikog, osim možda ptica
kao pusti, nepoznati znamen
Nigdje nikog, osim možda vjetra
da uz kišu leluja uz vlati
da uz Sunce priča jednu priču
koju neće čuti niti znati
Mirno spava nepomičan sumrak
noge ni ruke ne dolaze skoro
prazne vaze prevrnute uz staze
i suho cvijeće zaraslo u korov
Puno truda za sakrito kamenje -
služi kao zaklon nekom zecu.
U sebi skriva tugu roditeljâ:
ratovi jedu vlastitu djecu

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.