Zorica Antulov | Facoli

Dok vjetrovi tvrdi dižu se i psuju, 

s mržnjom suro nebo dok promatra stijene, 

uvala dok mirna drhti pred oluju, 

a zvijer morska bridi krv iz morske pjene

tri starice crne, crni im facoli, 

crne, teške nose nakrcane vreće, 

k podivljalom moru, ogrezlom u soli. 

Iz njih mlijeko bijelo izlijeva se, teče. 

Dok tetura nebo i kamen se pjeni 

i dok biće morsko ubrzano diše, 

prolijeva se mlijeko iz prepunih vreća 

i iz vjeđa starih - mlijeko se ne briše! 

Pod usnama nijemim, uzljem zavezani

muklom moru prijete kopneni jarboli  

crnji od oluje, teži od tišine, 

mlijekom povezani s morem su facoli. 

______________________________________

facol - marama dalmatinskih žena