Mario Habajec | reci mi esperantom

vlastiti krvožilni sustav naše

majke je u opasnosti.

rastočena i u mukama 

podnosi šutke dosuđeni usud.

mi, njena uzoholjena djeca,

gledamo samo svoje potrebe,

jer su važne naše ljubavi i strasti,

i nemamo vremena za druge

mada na ovome svijetu nećemo

unedogled trčkarati sami.

čak i na majčinoj samrti

pravimo se gluhi i slijepi,

želeći iznova  pobjeći u neku

novu i lažnu sigurnost,

gdje se nećemo osjećati tuđe

kao kamen odbačen kraj puta

na koji se sliježe užegla prašina

a sunčeva jara uvukla se u

pore ostarjele nam kože,

jer kraj uvijek pristiže

a poštar ne zvoni dvaput