7.11.2024. preminuo je pjesnik, književnik, likovni kritičar i publicist Ernest Fišer

 

Fotorgafija: https://akademija-art.hr/

Jutros, nakon teške bolesti, preminuo je pjesnik, književnik, likovni kritičar i publicist Ernest Fišer, djelatnik u kulturi, urednik više zbirki te član Društva hrvatskih književnika, Matice hrvatske, član Družbe „Braća hrvatskog zmaja“, Varaždinskoga književnog društva te Hrvatskog novinarskog društva.

Gimnaziju je 1961. završio u Varaždinu, a na Pedagoškoj akademiji u Čakovcu diplomirao je 1963. studij likovnih umjetnosti. Visoku stručnu spremu stekao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, diplomiravši 1981. jugoslavenske jezike i književnosti te čistu filozofiju. Na poslijediplomskom doktorskom studiju Filozofskog fakulteta u Osijeku potvrdio je 2005. magisterij znanosti i sada dovršava doktorsku disertaciju na temu „Književno djelo Zvonka Milkovića“.

 

Kao likovni pedagog radio je u Domašincu (1963-1965.), a potom je bio profesionalni novinar u čakovečkom tjedniku Međimurje (1966.-1971.) i prvi urednik Radiostanice Čakovec (1969.-1971.). U vrijeme Hrvatskog proljeća djelovao je kao urednik svih izdanja Kulturno-prosvjetnog društva „Zrinski“ u Čakovcu (1971.-1972.), a zatim je do konca 1978. bio urednik čakovečkog Tiskarsko-izdavačkog zavoda „Zrinski“, priredivši za tisak u tom razdoblju više od sto knjiga suvremenih hrvatskih pisaca. Jedan je od pokretača Međimurskog kalendara (1969.) i Kajkavskoga kalendara (1970.-1972.), priredio je za tisak prvu Antologiju hrvatskog dječjeg kajkavskog pjesništva (1976.), a bio je i glavni urednik časopisa Kaj (1990.-1993.). Od 2009. godine glavni je urednik časopisa Matice hrvatske Kolo.

 

U Varaždinu djeluje od 1979. godine. Tu je najprije bio arhivski djelatnik u Povijesnom arhivu (1979.-1982.), zatim profesionalni urednik književnog časopisa Gesta (1982.-1987.) i istodobno (1985.-1987.) direktor Narodnog kazališta „August Cesarec“ (danas HNK). Potom je radio kao ravnatelj Gradske knjižnice i čitaonice „Metel Ožegović“ u Varaždinu (1987.-1991.), a od 1991. radio je kao direktor i glavni urednik županijskog tjednika Varaždinske vijesti, u kojima se i kontinuirano javlja svojim kolumnama, intervjuima, reportažama, recenzijama i drugim novinskim prilozima.

 

Ernest Fišer član je Društva hrvatskih književnika od 1969. godine, a u mandatu od 1985. do 1987. obnašao je i dužnost potpredsjednika DHK. Članom Matice hrvatske postao je 1963. u Čakovcu. Nakon nasilnoga gašenja Matičina djelovanja 1972. godine, jedan je od obnovitelja rada njenih ogranaka u Čakovcu (1989.) i Varaždinu (1990.), a od 1994. predsjednik je varaždinskog ogranka Matice hrvatske. Član je i Hrvatskog novinarskog društva od 1970. godine, iz kojeg je bio isključen 1972. zbog aktivnog djelovanja u Hrvatskom proljeću '71. Od 1991. ponovno je redovni član HND-a, s tim što je – upravo na njegov prijedlog – i svim drugim profesionalnim novinarima, koji su do tada iz političkih razloga bili isključeni iz HND-a, bio priznat neprekinuti novinarski staž u toj udruzi. Od 1996. do 2006. Fišer je u HND-u bio član Središnjeg odbora i predsjednik Županijskog vijeća HND-a u Varaždinu. Od 1998. redovni je član Družbe „Braća hrvatskog zmaja“, a od 1994. član Varaždinskoga književnog društva.

 

Za svoj književni rad Fišer je nagrađen s nekoliko nagrada za pjesništvo. Također je dobitnik dviju godišnjih novinarskih nagrada – Zlatno pero i Zlatna kartica (1995.), zatim medalje Milan Grlović (2003.) za iznimne zasluge za Hrvatsko novinarsko društvo i Nagrade Ivan Lukačić (1995.) za stručni publicistički rad (za monografiju Varaždinske barokne večeri). Odlikovan je Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića (1996.), a za dosadašnji sveukupni književni, publicističko-novinarski i javni kulturološki rad nagrađen je 2003. Nagradom grada Varaždina za životno djelo (uz 60. obljetnicu života).   

 

Objavio je devet pjesničkih zbirki: Nagrizeni anđeo (1965.), Drugi silazak (1969.), Ishodišta (1972.), Morje zvun sebe (1978.), Sjeverozapad (1981.), Majstori zebnje (1982.), Otisci (1989.), Varaždinski nocturno (grafičko-pjesnička mapa, s grafikama Slavena Macolića, 1997.) i Pohvala tihom slogu (izabrane pjesme, 2003.). Objavio je i zbirku književnih rasprava i eseja Dekantacija kajkaviana (1981.), zatim likovnu studiju Barokni iluzionizam Ivana Rangera (1977.), kao i likovnu monografiju Slavko Stolnik (1985.), glazbenu monografiju Varaždinske barokne večeri (1995.) te publicističku spomen-knjigu Novinstvo Varaždina (1995.) – tri potonje u suatorstvu. Kao pjesnik Fišer je zastupljen u desetak antologija suvremenog hrvatskog pjesništva – od antologije Slavka Mihalića Novi hrvatski pjesnici (1968.) do antologije hrvatske ratne lirike Ive Sanadera i Ante Stamaća U ovom strašnom času (1992.), te u više panoramskih izbora. Zastupljen je u Hrvatskom leksikonu (1996.), Hrvatskom biografskom leksikonu (1998.), Leksikonu hrvatskih pisaca (2000.), Hrvatskoj enciklopediji (2001.) i dr.

Izvor podataka: DHK