Milkica Ursa | Najbliže rođenju

Jutrom se rodio dječak.
Na obrazima mu vidljivi ostaci posteljice,
iz tijela isijava toplina majčine utrobe.
Palac je stavio u usta.
Poluotvorenih očiju gleda uokolo.
Leži zamotan u povoje.
Ne plače.
Čini se zadovoljan.
Promatram ga opčinjeno, kao da je oduvijek bio tu.
Pitam se je li moguće da nije?
Mirišem zrak iznad njega,
palucam jezikom od ugode.
Najveće čudo koje vidjeh u životu
je rođenje čovjeka.