Zorica Antulov | Božanstvo moje

Zaspat ću noćas
posljednji put
u tvom snu punom milosti.
Na zelenim poljanama,
na obroncima poznatih mi šuma
vilinskih,
gdje pastiri jedu kupine opojne, zrakom sunca uzgojene
i nevjeste mlade nose
grožđe,
nektar netaknuti,
u poznato mi selo mladosti.
Gdje se ljubav grli s ljubljenima
i slavuji pjevaju u njihovu čast.

Zaspat ću noćas u tvom snu
posljednji put.
Na obroncima čarobnim,
dobro poznatim,
obroncima tvoje duše
moj čarobni svijete.
Posljednji put!