Zorica Antulov | Krijesnicama naklonjena

Kad u svakoj novoj noći
tražiš lutanja,
u blistavoj mjesečini
divne tajne sna,
kad poželiš da noć traje
takva čarobna
- to te zove, opet traži,
dijete proplamka.

Dijete što se bilo skrilo,
u mraku se u se zbilo.
Ugasnulo. Pa zasjalo.
Iznova se nasmijalo!
Izdržalo,
izdržalo...

Krijesnicama poklonilo.
Vratilo svom snu.