Jozo Vulić | Pečat ljubavi

Gledaj neustrašivo očima ljubavi,
Prema visini stidljivih zvijezda.
Ljubav je savršen pjev usnulih ptica,
U cik zore, iz malog, toplog gnijezda.

I budi sretan! Uzmi iz ruku ljubavi.
Sreću ne donose očajnički čini;
Da se za nju hvata, i rukom i nogom,
Čuvaj srce gdje je, ljubav u blizini.

Čovjek nije sam, ako ljubav daje,
Sretan koji prima, svu njenu puninu.
Takav rajski pogled, nikad nećeš  
Sresti, da ti kaže, srca svog milinu.

Ljubav sklanja tugu, a meće radost:
Na astal života, od srebra na pladnju,
Uz miris tamjana i žive vatre plam, 
Ognjišta topla nasred, na veče Badnju.

Iz ljubavi, uspjeha tragove prati.
Sva nova jutra ljubavlju časti, 
Nosi sa sobom osmijeh bilo gdje.
I budi more i stijena, i val pjenušasti.

Idi među druge, ili sasvim slične,
I voljen i drag, zbog ljubavi bdi.
Kad vidiš na krivoj da stojiš strani, 
Onda za ljubav, boj sa sobom bij.

Nije pjesnik zalud stotinama rima,
Kroz ljubavi psalme-šapat u nebesa
Slao cijelim bićem, kunuć' se u život,
Da je ljubav pečat, njegova udesa.