Jozo Vulić | Moj brat (ego)

Nudi mi život mudrog kralja,
Naklonost puka, dvorske stvari.
Ja više volim svog bogalja, 
On sa mnom bratski tamničari.  

Prolistaj stare knjige, pune
Bisera znanja - hoćeš li znati?
Umjesto mene cvijeće trune,
Otkud me ovo božanstvo pamti? 

Donesi sanduk, suhoga zlata. 
Uzalud otkupljuješ moj blud,
U lokvu suza da gurnem brata,
Ne mogu, neću, on nema kud.

Zamisli tužnu pjesmu violine.
Mogla bi mrtve iz groba dići,
Da s mojih usta brišu sline,
I tad za bratom, ići ću-ići.

Ako i tuđe nakapaš krvi,
U moje uske, male vene.
Moj brat je tamo uvijek prvi,
Ili je drugi - poslije mene.

(pjesma je objavljena u zajedničkoj zbirci Sarajevo na dlanu - Kultura Snova)