Almir Pehlić | Pjesma pobačene djevojčice

Bila bih znatiželjno dijete s osmijehom
tražila bih pažnju i dodire,
da se osmjehneš kada kažem:
“Mama, volim te”, i
“Ja hoću barbike”.

Bila bih djevojčica s plavim loknama,
dubokim modrim očima,
i govorila bih riječi kao:
“Mama gdje mi je košulja”, i
“Aj bok, idem s curama”.

Bila bih tinejdžerica s tajnama
i ovećim lokotom na dnevniku,
i zapisivala bih stvari kao:
“Nedjeljko me jutros pogledao”, i
“Glupan neće ni pričati sa mnom”.

Bila bih djevojka s planom
i studirala bih informatiku,
a nakon položene godine rekla bih:
“Idemo na pizzu”, i
“Ponijet ćemo vino na plažu”.

Bila bih žena s ciljem
i ruku pod ruku smijali bismo se dečkima
i govorili nešto kao:
“Vidi onog blentavog”, i
“Što taj tupan radi s njom”.

Bila bih ljubljena i zaljubljena
i obgrljena pokazivala bih prsten kameri,
i napisala nešto kao:
“Hvala ti što si tu”, i
“Budućnost počinje sada”.

Bila bih majka s podočnjacima,
a ti bi bila najdraža baka...