Anđelka Korčulanić | Ne zovi svojim

Koliko god tih korak ti bio

u san livada nećeš ući.

S korijenom u zemlji cvijeće spava

pod ključem nevinosti.

U mislima na buduću djecu 

lišće drveća od svojatanja drhti.

Ni u zagrljaju s njim svojim ga ne zovi.

Ti si prolaznik, gljiva, hrana šume.

Ime na vodi zapisati se ne da.

Djevičanski izvor u srcu doline

vlasnički list neće ti predati 

u okaljane, gramzive ruke.

Kamenčić si bačen u bezdan.

Rijeku vjenčanu s morem

svojom ne zovi, mogla bi podivljati.

Brzaci ti riječi ne bi oprostili.

Ti si naplavina, moru igračka.

S lakoćom će izbrisati stope

što te dovedoše k njemu

usudiš li se nazvati ga svojim.

Preveliko da ti u džep stane,

neće ti se odazvati.

Jezikom smrtnika ne govore

ni šume ni more.