Kitana Žižić | Kad čekaš i potrudiš se

Kad bijah vrlo mlada
Osjećala sam da su mi vjerovanja krepka
Nadanja snažna a čekanja slatka
Kako su godine prolazile
Posumnjala sam da su mi vjerovanja trula
Nadanja luda a čekanja duga
Prva razočaranja i promašene veze
Navele su me na spoznaju gorku
Da su moja vjerovanja lažna
Nadanja uzaludna a čekanja vječna
Tog jutra otkrivenja
Shvatila sam da mi pogled uvijek
I zalûdu daljinama bježi
Nešto me prenulo i u novo jutro
Zakoračih tada spremna pronaći grudi
Na kojima ću odmarati svoje snove
U zelenim očima pronađoh i smiraj i strast
Vjeru u ljubav, dom nade i kraj čekanja
Otada je pogled moj lutao predjelima njegovim.