Anđelka Korčulanić | Govorimo li o ljubavi

Govorimo li o ljubavi, 

ne dugujemo mudrost

blijedim ožiljcima starih rana.

O ljubavi vrijeme nas ne nauči ništa.

I pod sjedinama zatječe nas zelene,

s mliječnom jezgrom srca

u svenulim nam grudima.

Bijele lađe bez posade,

s tovarom nježnih misli,

nebeskim morem sveudilj plove.

Na pučini gradimo otoke sreće, 

kuće otporne na zlovolje oluja.

Za drevne obrede ponovno rođenih

ispod duge steremo postelju 

s baldahinom od vjetra 

i jastucima punjenim suncem.

Ne plaši nas tuča od krhotina zvijezda

što smrt je golim puževima na pustoj cesti.

Govorimo li o ljubavi, 

mudrosti nema mjesta.

Vrijeme nas ne nauči ništa.

Bijele lađe bez posade,

s tovarom nježnih misli,

nebeskim morem sveudilj plove.