Petra Podhorsky | Od zimskog crno-bijelila do proljetnog šarenila

  

Zaista se dogodila duga pauza, no to je samo prilika da se sakupe događaji, iskustva. Ovo mi je prilika da zapišem i podijelim s vama bogate događaje na sceni mojeg života, koji se, kako znate, dijeli (kao i svima) na više dijelova.

Netom prije Božića i zimskih blagdana, imali smo najbolji party koji sam ja ikada posjetila, a nije ih, ruku na srce, bilo jako puno. No, i oni koji su vrijedni partijaneri zdušno tvrde da je Black&White party udruge „Znakovi&To“ (Znakovito) bio jedan od najposjećenijih i najboljeg štimunga, organiziran po mjeri, od ulaza do dress code-a, distribucije pića, muzike, igara, druženja, šarenila u nacionalnosti (Francuzi kao gosti, Slovenci, možda još neki).

Nakon posjete modne revije modne kuće HOPE moje prijateljice Irene Berišić, koja radi prekrasnu kolekciju majica i haljinica sa motivima iz Svetog pisma i likovima Isusa (manekeni hodali, a u pozadini je glas govorio: „Ljubav je dobrostiva…“, „Ljubav je strpljiva… „) – slučajno sam saznala za party i krenula s prijateljicom iz znatiželje.

Slučajno sam bila odjevena u crnu majicu pa sam „prošla“ kao uzvanica. Ondje sam srela sve svoje stare prijatelje „gluvaše“, i band „Dlan Deaf“, kojima sam se nekoliko puta u zimi pridružila na probi i pratila ih. Suradnja je bila lijepa, no meni obaveze nisu dopustile ići s njima dalje. Naime, uz svoje probe u klubu dobre vibracije, krenula sam i k spomenutoj Ireni na vježbanje step-aerobica i pilatesa, jer je moje tijelo tražilo malo pokretanja. Vidite kako smo svestrane mi žene, a Irena i ja smo posjećivale zajedno vjeronauk, stoga mi je još i „ZNAKOVITIJE“ naše ponovno druženje na više polja. 

Proljeće je donijelo po malo udaljavanje od scene s gluhima, a nakon prvog proljetnog šoka i umora, koji sam razbila hodajući na Sljeme, dogodio se preokret. Vrijeme je bilo za male promjene koje, kako to inače u životu biva, ispadnu kao velike.

Boris i cure iz „Vibracija“ i ja vrijedno smo bubnjali i pripremali nastup za priredbu u kojoj se sakupljao prilog za djevojčice u Beninu, u Africi. Tete iz vrtića „Bajka“, grupica „Zvjezdice“ i članovi duhovne zajednice „Ave Maria“ pripremili su prekrasnu priredbu u humanitarne svrhe. Djeca su bila sjajna, a i tete. Dio naših cura ih je u pjevanju duhovnih pjesama na hrvatskom i afričkom (Baba Yetu = Oče naš) lagano pratio.

Imali su točku mladi bubnjari iz škole, pa i mi. 

Prije toga posjetila sam „Laubu“, s nekim prijateljima, a svi za VANJU. Naime, Vanja Jović je nastupila u „Tjednu dizajna 2016.“ u Laubi (odnosno paviljonu do – Haubi), sa svojim grafikama, prepoznatljivim i originalnim „ljudićima“, no ovoga puta otisnutim na keramičke pločice. Tako je njezina umjetnost spontano prešla na primijenjeni dizajn. Hvala Vanji što nas je pozvala i pružila nam priliku da vidimo i druge dizajnerske radove, kako u Laubi, tako i u Haubi. Ponosni smo na našu, uskoro doktoricu grafičkog dizajna. Želimo joj i dalje uspješan rad.

Možda se pitate zašto pišem o događajima koji nemaju veze s gluhima,kao moji nastupi sa klubom „Dobre vibracije“. Naravno, ima veze, jer ja sam ondje jedina gluha osoba, a ironično je da sam s vremenom počela, kao i moje prijateljice i profesor, „zaboravljati“ da sam gluha. Tu bude i smijeha, jer koji puta zamahnem znakovnim jezikom ili nešto krivo shvatim, pa isprika jer su mi zaboravili nešto prepričati, no, sve u svemu, to su meni sami komplimenti. Žene i učitelj su pozitivni, svi se dobro zabavljamo i sviramo – pravi blagoslov!

Veliki su uspjesi s bubnjanjem kod gluhe djece, djece s „posebnim potrebama“, a i odraslih s nekim poteškoćama, strahovima, blokadama.

Ovom prilikom ću još samo spomenuti naš nastup 22.5.2016. u Zapruđu UŽIVO!

Zbog proba s klubom nisam mogla sudjelovati na koncertu u Saxu 12. 5. 2016. pa ćete o tome čitati od nekog drugog.  

Svima lijep ostatak proljeća želi Petra