Bridge Hopkins | Došla je, došla

Došla je, došla, sasvim nenadano,
I rastjerala sve oblake sive,
Poput Feba meni poslanog,
Muza koje na Parnasu žive.

Došla je, došla, savršena bila,
I vratila mi volju za životom,
Anđeo pravi, bajna vila
Obdarena božanskom dobrotom.

Došla je, došla, k tome i ostala,
I stavila mi u usta riječi,
Bolest, što me jadna spopala,
Ona bez naprezanja liječi.

Došla je, došla, i zaslužila dar,
Jer provesti tren s Njom zlata vrijedi,
Kad bih mog'o poklonit' Joj bar
Nešto više od rima bijednih!