Prigušeni šum kroz noćne prozore.
Više želim da to bude tapkanje kiše, nego prolaznost osvjetljene ulice.
Otvaram jedan,
čujem pjesmu s vjenčanja razgaljene mlade.
Sliku iz prošlosti.
Valjda je sanjam,
nju, bosonogu plesačicu u širokoj haljini od tila
kako grabi rukama guste slojeve
pothlađena od kiše i suza,
hladnog daha promatrača.
Gura od sebe te ljude,
nametljive strance,
zamotava tuljce i trpa ih u ladice kao majice ugasle bez ljeta
..i bježi, bježi,
sklanja se,
kao ja prije sna,
od meteža i svijeta.
Fotografija: Jadranko Bitenc
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.