Kitana Žižić | Stresobran

U Zlatnoj ligi poznati književnik,

Zaljubljenik riječi kao što sam i sama,

Pohvalio se smišljanjem novih 

Kojima bi se izrazile jednom jedinom 

Značenja za koja je sada potrebno 

Upotrijebiti više njih.

Stresobran mi je odmah prirastao srcu,

Vremena su takva da nam stresa ne nedostaje,

Stres nas guši, buši, ruši, 

Ugnijezdi se kao čahura puna eksplozivne napetosti,

Račva poput granja moćnih stabala 

Al' ne donosi moć ni snagu

Već samo slabost i patnju.

Stresobran se ne može novcem kupiti,

Ne može se ni zaslužiti

Hrabrošću, izuzetnim zaslugama, 

Postignućima u znanosti i umjetnosti,

Čovječnošću u ovom nehumanom vremenu,

Samo mukotrpno i strpljivo graditi.

Prigrlimo stoga stresobran

Kao vješto skrojenu slovnu kovanicu.

Radimo na sebi da ga steknemo

Kao mogućnost kohabitacije sa stresom

U svijetu trapula na svakom zavoju,

Prepreka, podmetanja, skliskih terena,

Hodanja rubom provalije,  

Dubokih razočarenja u najbliže,

Najtežih životnih iskušenja,

Jer mudrošću stečeni stresobran

Bit će nam najbolji dar.