Bio je to 06. 06. 2009. - dan koji će mi zauvijek promijeniti život. Iako sam imala svega 13 godina, nije me bilo nimalo strah smrti. Ostala sam uz tebe do zadnjeg udaha, a onda me prožela neopisiva bol koju sam, još tada, pohranila duboko u sebi. Tijelo ti je, nimalo slučajno, sahranjeno na simboličan datum presvetog Trojstva. Pri tvojem posljednjem pozdravu nisam mogla pustiti niti jednu jedinu suzu - bila sam skamenjena i užasnuta u duši i srcu. Vrlo sam teško podnijela, i do dana današnjeg nikad nisam potpuno prihvatila činjenicu da te više nema među živima. Kako bih i mogla? Napustila me omiljena osoba za koju sam do tada znala... Dok pišem ovu posvetu, rado se prisjećam naših najljepših uspomena... Onih ranojutarnjih odlazaka po toplo, kravlje mlijeko, mojih nezgrapnih pokušaja da tu veliku posudu nosim bez prolijevanja ulicom, te sitnih, dječjih potplata kojima sam ponosno koračala uz tebe. Još uvijek mi je strašno traumatično ponovno se vraćati u taj trenutak, ali sasvim sam sigurna da je tada, s tobom u lijesu, zakopan i dio mene. Neprežaljeni moj djede, volim te - zasvagda i još dalje od vječnosti!
Tvoja jedina unuka.
- prozni dio osme zbirke -
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.