Lorena Vojtić | Pluton u petoj kući

U snove mi
ponovno dolaze
neznani duhovi predaka,
starinske sjene -
nekih minulih stoljeća.

Noseći
morbidnu crninu,
miris prošlosti
i talijanske korijene,
nemaju jasno
definirane namjere.

Tek usput,
tobože slučajno,
bez oklijevanja
čekaju da im
otvorim vrata
rodne kuće.

Odjednom
nenajavljeno pristižu
čak desetine njih,
sjedajući za
obiteljski stol
tradicija, (u)spomena
i vrijednosti.

Zapitkujem ih tko su,
i zašto su odabrali
baš moja usnuća,
a oni nestaju
u zidovima bespuća
bez ikakvih odgovora.

U ovim stihovima
nema nimalo fikcije,
već puke stvarnosti
onozemaljskih dimenzija.