U vrtu Beskrajno Zeleno proljeće je bilo u punom zamahu. U tom vrtu rasla je Mahuna, a sa njene desne strane, rastao je Grašak. Sa njene lijeve strane rastao je Grah. Sunce je grijalo, a blaga kišica je dolazila često vrtu u posjet. Ljudi čiji je bio taj vrt, su marljivo okopavali zemlju i plijevili korov. Sve je bilo kako treba da bi narasli. Oni su rasli u slozi. Šaputali su međusobno, razmjenjivali misli i tajne i uživali u proljeću.
- Draga Mahuno, jučer si pružila jednu svoju lozicu prema Grahu. Znači li to, dušo, da njega više voliš od mene? - rekao je jednom Grašak.
- Ne, mili, volim vas obojicu podjednako. Sutra ću svojom lozicom zagrliti tebe.-rekla je Mahuna.
Tako je i bilo. Već narednog jutra Mahuna je svojom novom lozicom zagrlila grašak.
Ushićen naklonošću Mahune, Grašak je pružio svoju novu lozicu prema njoj. Snažno ju je zagrlio i rekao:
- Mnogo te volim ljubavi !
- Ja te također obožavam, draga ! - rekao je Grah i obgrlio Mahunu svojom novom lozicom.
Svih sljedećih dana Grašak i Grah su se nastavili nadmetati tko će snažnije i toplije zagrliti mahunu. Pružali su svoje mlade izbojke prema njoj. Sve više su se umatali oko nje. Mahuna je u početku bila oduševljena njihovim ljubavima. Godilo joj je što se otimaju za njenu naklonost.
Grah i Grašak su bivali sve jači i snažniji. Od siline njihovih zagrljaja Mahuna više nije znala tko ju više voli. Da li je to Grašak ili Grah. Bilo joj je sve više tijesno u njihovom naručju. Svojim lišćem i grančicama su ju potpuno omotali. Zaklonili su joj sunce, kišu i vjetar. Ona je sve manje dobijala svjetlosti i zraka a bilo joj je neprijatno odbiti njihovu ljubav da se ne uvrijede.
Mahuna je sve više žeđala i gladovala. Nije mogla rasti niti razvijati se. Počela je kopniti. Lišće joj je zakržljalo i ublijedilo. Bolovala je.
- Što se to s tobom događa, ljubavi? - upitao ju je Grah.
- Zašto si tako krhka, draga?- upitao je Grašak.
- Ne znam, dragi moji. Gubim snagu svaki dan sve više. - odgovorila je iznemogla Mahuna.
Prolazio je dan za danom, a Mahuna je gubila bitku sa životom. Grašak i Grah su je sve više grlili i voljeli, a ona je nestajala u njihovim zagrljajima. Jednoga dana dok su zujale pčele i cvjetali jorgovani Mahuna je uvenula.
Grašak i Grah su mnogo tugovali za njom, a nisu se sjetili da je Mahuna uvenula zbog njihove prevelike i sebične ljubavi.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.