Zorica Antulov | Muškarci koji su otišli

Muškarci koji su otišli

spustili su zastave obzora. 

Poparali krvave mu niti 

u zemlju težačku

odavno utkane. 

I otišli. 

Otišli su ispraćeni

tugom pramajke majke, 

šutnjom i suzom žene

isplakane, ostavljene

na otoku. 

Same

sebi prepuštene.

Muškarci koji su otišli

ponijeli kamen su drevni

sa hridi odvaljen, 

a s njim šum poznatog mora, 

a s njim trag očeva vesla

u bezdan potopljen.

I otišli.

Na morskom otočkom dnu 

friži su odlaska zauvijek duboko 

urezalli. 

I nestali za vječnost

sami. 

Kao da nisu ovdje

nikad ni bili

u genima

zapisani.