Ratko Bjelčić | U hladovini razgranatih grana

 
U hladovini razgranatih grana

ispod trešnjine krošnje

sjedim oslonjen o stablo

i guštam

Listam fotografije iz mobitelske galerije

i ponosim se samim sobom

jer na fotografijama si ti

na njima sam i ja

dok nam osmijeh krasi lica

a oči sjaje poput tinjalica

zagrljeni

zaljubljeni

I guštam, guštam...

I čekam da dođeš

sjedneš pored mene

u hladovinu

glavu nasloniš na moje rame

prije i poslije poljupca

I guštam, guštam

guštamo mi

dva tijela iste duše