Već danima šalje uzdahe ka nebu,
još ga nema, a već morao bi doći…
Ispod perja srca otkucaji zebu
otupjeli zimus u gorkoj samoći.
Iz jeseni u jesen ispraća ga k jugu
i čeka dodire najtoplijih krila…
Uspomenom na njih liječila je tugu,
u noćima dugim samo njih je snila.
Doći će Klepetan, miris njegov ćuti
da im srca opet kao jedno tuku,
prekratki će biti sati i minuti
dok ga prve magle opet ne odvuku.
Pjesma posvećena najpoznatiijim rodama, Malenoj i Klepetanu iz Brodskog Varoša.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.