Božica Jelušić | Po plehu

Po plehu kaplju riječi, ispadaju iz pisma,

Čuči u utrobi ribe crn i čemeran Jonas.

Vani se oluja sprema, možda je kataklizma

S druge strane planete dovihorila do nas.

Hajde, razderimo halje, lica izgrebimo kandžom.

Ako slatkoće bijaše, ne pitaj više gdje je.

I naranču na stolu zovimo pomorandžom,

Sve kako želiš da bude, al' neka posljednje je.

Praznina njiše sito: pretresam mrtve foneme.

Tjeskobe nema više i nema bubnjeva ratnih.

Ako poželim ikad ući u nomadsko pleme,

Sjetiti mi se valja lutanja opskurantnih.

Po plehu riječi kaplju, hrđa mi stiže do grla,

Prazne su, prazne riječi, snage im nema u prasku.

Izgubih ljubavni plamen, načela neumrla,

I hrđavim se čavlom sama zabijam o dasku.