Spremalo se kišiti
i dan je usahnuo
kao šljive bez koštica
Trpala sam torbe
( kofere nisam imala )
s namjerom da se vratim
ali nisam...
Sad čitam pjesme
davno napisane u balonu iluzija
viđene
iz nekog drugog ugla
Gledam fotografije
po podu razasute
okružujem se sjećanjima
Na koljenima meko
brat se smiješi
ispod nevješto priljepljenog
Ray Charles-a i Bob Dylan-a
Na stolu
ispred njega
bunt LP-ki
singlica
i gramofon u crnini sobnog regala
Hrpa nekih Laso romana
i bilježnica plavog uveza
napisano nešto
što nisam razumjela
( kasnije sam otkrila njegovu namjeru - knjiga)
Sad nakon tako dugo vremena
snove je zamijenila java
Tako to biva
Skupljam i slažem u hrpice
dijelove našeg života
vraćam
do nekog drugog puta
kada će kišiti...
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.