Božica Jelušić | Kad bi se moglo

Kad bi se moglo prespavati ljeto

u dječjem brodiću, lađi od papira,

gdje šatorsko je krilo razapeto

a cvrčak stalno istu pjesmu svira.

Pauci gdje su konačno na vlasti,

pa cijelo zdanje opliću u niti;

i puštaju te s mahunama rasti,

srkati nektar i bezbrižan biti.

Kad bi se moglo kliziti po rosi,

jutarnjom maglom ogrnuti tijelo,

dati da te vjetar preko brijega nosi,

k'o otkinut stručak trave uz Raspelo.

U nekoj tihoj ljetnoj alijansi,

s bumbarom, muhom i osama biti,

živjeti svoj poraz u tristo nijansi.

zaspati bez tebe, sve zaboraviti.