Tomislav Domović | Umri umri

Umri umri

Bez predomišljanja

I bez kajanja zbog (poneke) krivo odsvirane note

Umri, svisni u vjeri potpaljenoj suharcima djetinjstva, poezijom natrljanom grijehom,

nadolazećom utihom i zamuklim biglisanjem

Umi umri

Kad ti to želiš

s okom umočenim u tuđu suzu

poribljenu tjeskobama i podimljenom ikrom

Zrak, ravnomjerno rasječen

oproštajno podijeli tako da tebi ne ostane ni za hropac

Umri umri

Pjevajući o životu u zamućenu staklu

O ljubavnim pramenovima,

zavijorenim u zastavama bez boje, bez grba i jurišničkog stijega

Pojući o pjevanju i naljuštenoj pozlati na podiju stratišta

Hlapeći poput neopravdane ljubavi

Što htjela je otupiti sječiva,

i u procesiji kroz razrušeni grad prošetati tvoje lice,

zaliti ga vrućim katranom, perjem i podsmijehom

Umri umri

U kongoanskom rudniku gdje sklonio si posljednje gorile

i nebrušen dijamant žene koja u srcu otkriva božansku narav ljudske košćice

Umotaj svoj krvavi povoj u trag užurbane stope

i u krater požuri zadnje sekunde što vuku se kao pasja glad

Natrljaj oči zapusima prašine

i mjesečevim risarijama na usni koja te je posljednja voljela

Budi po prvi put radostan

Umri umri

Tvoja svijeća dogorijeva

Tvoja muka napušta te kao mumija omotana zavojima olova

Sad živiš za što si se cijeloga života spremao

Od sveg lako rastaješ se jer ideš u pjesmu

A ljubljena usna plače ljubeći raspršeni vosak i oblake iz kojih liješ sjećanje ______________________________________________  Novi Imperativi (2019.,dio nadolazećeg Osmoknjižja)