Ivica Kesić | Znam...

Znam da ove noći samoća ti toči
u pehar ljubavi tek gorčine kapi,
u kojim se zrcale tvoje suzne oči
iz kojih mi duša ljepote se napi.

Znam, čekaš već dugo da ti čemer ljuti
zasladim svojim sa usana medom,
al’ davno su naši razdvojeni puti,
a pučine sreće okovane ledom.

Znam da dočekat ćeš novog jutra zvuk,
sa tišinom koja vjerna ti je sestra;
novi dan donijet će magloviti muk,
a umjesto mojih tek korake vjetra.

I kad ti izblijedi sjena moga lica
i dogori tihi pod grudima plam,
kad odleti k jugu i posljednja ptica
osjetit ćeš i tad da trebam te…znam.