Lorena Vojtić | Skamenjeni čekanjem

Na suprotnim 

stranama vremena,

sjedimo kao 

ukopani u mulj 

mladošću

osamljeničkih godina,

dok iščekujemo

nimalo blage

presude stoljeća.

S neizrecivom 

čežnjom listamo 

sretne fotografije,

tapkajući po 

zajedničkim 

hodnicima sjećanja.

Što misliš,

je li naša 

zamršena prošlost, 

ujedno i 

sličnim principom

identična budućnost?

Bježanjem 

od sebe,

paradoksalno smo 

izgradili obitelj.

Dok snivam

žustra snoviđenja,

proganja nas jaz

nemilosrdne distance.

Znaš, 

moj buntovniče,

doima se kao da

svijet zastajkuje...

U košmarima

borbe sa 

svojim demonima,

pokušavam te oteti

iz njihovih okova,

ali više ništa 

ne mogu učiniti.

I ta me

nemila spoznaja,

blago rečeno, ubija.

Boli nas 

ova strasna,

brakom ovjenčana -

mračna ljubav.

Kida iznutra 

i trga na 

najsitnije dijelove.

Ali ne posustajemo,

ne odričemo se nas.

- iz sedme zbirke -