Na klupi ispod palmi
Četvero se šali,
Razgovor je prštav,
Smijeh neobuzdan.
Na Marjanu njihove stope
Utrte u staze proljeća davnih
Kad dijelili su neko čarobno
Prijateljstvo, spontano
Rođeno na obroncima Mosora.
Od susreta na izletu polaznika
Zbratimljenih učilišta
Ispod Galebovih krila,
Dijelili su toplinu srodnih duša.
U stihovima pričali o nadama,
Snovima, strepnjama i bdijenjima
U bremenitim noćima punog mjeseca.
Onda je neko loše vrijeme
Daljine plave učinilo stvarnim,
Palme su tada ostale same,
Njih razdvojilo na dvije strane.
Hoće li ih ikada više dočekati klupa
Ili će palme samo pamtiti prošle trenutke
A daljine plave ostati tugom zarobljene?
Kad su se pitanja umorila od čekanja
Opet je vrijeme učinilo svoje,
Ohrabrilo četverac da se susretu ponada
Nakon desetljeća brojnih.
Palme su zašuštale nadom
Da će oni na klupi opet zacvrkutati,
Sada neki drugačiji, ostarjeli ljudi
Al' u srcu sačuvanog mladosti žara
i iskrenog prijateljstva plama.
Plave daljine nisu ih utrnule
Ni palme se slomile nisu
I dalje su nudile debeli hlad klupi
Dok čeka susret taj.
Al' život je imao drugačiji plan…
One ostale same s klupom,
Palmama i daljinom plavom.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.