Na brodu za Bosnu bilo nas je troje
A u to su vrijeme rijeke jele ljude
I kleo se svaki da želi samo svoje
Pod kabanom krijuć jatagan i škude
A zima je bila tvrda ko jasen
U očima čežnja, sunce Saraj-grada
Niz djetinji suton začuo sam glase
U sobu mi ušla sefardska balada
I vidio sam bljesak, bijelu kandžu noža
Zbog usana se tvojih nisam niti mako
Nit je bijela bila, nit tamna moja koža
Kad dno sam Bosne mrtvom rukom tako
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.