Budim se u svojoj jeseni
S mirisom jutra na dlanu
Gledam stabla
Kako nebu pružaju ruke
Iako ih ljulja jak vjetar
Ispred gubilišta
Bez odmjeravanja snage
Stabla su savitljiva, sve jača
I mene dotakne vjetar
Uselim se u zatišje
Narančine kore
Upijati mekoću sunca
Da mi vjetar ne otpuše lišće u krošnji
U svojoj sam jeseni
Ali bih htjela još stihom šuštati
Sve je jasno
Za Listopad mi je prerano
Za Svibanj nije kasno
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.