Još se grijem na nejakom žaru
što ga dade burna lomača sjećanja,
planuvši od strasti jer tinjaše dugo
sjetno uspavana u duši što sanja.
Žudno čekam lahor od uzdaha
da raspali plamen jači od sudbine
i zagrije srce i krv što se ledi
bacajući svjetlost na staze istine.
Jer kad vatra uspomena zgasne
i dušu kad stegnu konopci čekanja
ostat će nam samo sive sjenke dima
što čuvaju stražu pepelu sjećanja.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.