Susjeda M. i ja nismo više u zavadi. Bolje rečeno, održavale smo svoje dobrosusjedske odnose sve do jučer oko podne, kada sam podigla zavjesu i imala što za vidjeti: susjeda M. pružila ruku kroz ogradu i bere tek procvale jaglace u našem dvorištu. – Susjeda, ne berite jaglace! Oni su na crvenom popisu ugroženih biljaka. Strogo su zaštićeni. Ako ste ljubiteljica prvih proljetnih cvjetova, berite ih fotoaparatom: uživajte u pogledu na njih, a nemojte ih uklanjati sa staništa! Čim me je ugledala na prozoru i čula moje oštre riječi, brzo je strpala u džep svoje šarene pregače nekoliko cvjetova jaglaca koje je držala u ruci. Uzrujano, skoro ljutito mi je objasnila da ih bere jer je čula kako čaj od jaglaca liječi migrenu s kojom se ona godinama bori. Okrenula se i otišla prema svojoj kući mrmljajući nešto o zakonima, prijavama, susjedima…I dok sam zatvarala prozor misleći kako sam ipak malo pretjerala u svojoj zaštitarskoj ulozi Majke Zemlje, naš trogodišnjak s gornjega kata, na stolu mi ostavi stručak visibaba i otrči. U vodi male plastične čaše začas potonu svi crveni propisi i stanja ugroženosti, svi nesavjesni pojedinci, zakoni, prijave i kazne, a osmijeh se vrati na moje kiselo lice.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.