Igor Petrić | Trenutak...

 trenutak

Čovjek na raskrižju, sam,

kao pas izgubljen, stoji satima.

Čeka znak, bilo što, 

što će ga potaknuti 

ne bi li krenuo u pravom smjeru.

Zašto mu nitko ne pomogne?

Tako je nesiguran i usamljen.

Čovjek na raskrižju sad se trese, plače.

Poznaješ li ga? 

trenutak za pitanja

Poznaješ li ga?

Ne znam, odgovaraš nezainteresirano.

Ne poznajem ga, ponavljaš i kažeš

sasvim slučajno sam pogledao u tom pravcu.

Ne znam što napraviti?

Pomoći mu ili ga ostaviti tako.

U pravu si. Odluku mora donijeti sam.

Živjeti danas, tako je jednostavno.

Upute su na svakom koraku, 

samo što se on više ne kreće 

i ništa, 

i nikoga, čak ni sebe

ne osjeća, ne vidi, ne čuje.

trenutak sada

Čovjek na raskrižju usamljen, 

smije se pa malo šuti, 

plaće i priča sam sa sobom, 

odjednom opet šuti, smije se 

i tako već neko vrijeme.

Udara se rukama po glavi, nogama,

čupa kosu i škrguće zubima. 

Što li mu je?

trenutak poslije

Čovjek na raskrižju više nije svoj.

Možda je izgubio sve 

ili se jednostavno, p

poput nekog starog psa

ne može sjetiti

od kuda dolazi i kamo je krenuo.

Sve se čini uzalud.

trenutak u vremenu

Čovjek na raskrižju… 

odustaje!

Polako tone u vlastitu utrobu.

Podiže ruke prema Mjesecu 

koji skriven oblacima, 

čeka snažan vjetar sa zapada.

Vjetar kasni, nema ga danima.

Čovjek na raskrižju

nestaje polako,

nestaje u vremenu.

trenutak nakon svega

Tako je to prijatelju

kad zaboraviš ponijeti ručnik 

i vodič za autostopere.

Svemir briše granice, 

a ja ponekad razumijem i nerazumljivo. 

Znam! To zvuči čudno.   

Kažem dobro sam

iako baš nije uvijek tako. 

Što ćeš. Žao mi ga je. Stvarno!

Samo je čovjek na raskrižju 

i ja mu nažalost 

pomoći ne mogu.

trenutak za razmišljanje

Na što je sveden život?

Kamo god kreneš, sve staze 

oduvijek vode u istom pravcu

i zato 

zaboravi karte i putokaze. 

Zaboravi na čovjeka na raskrižju. 

Zaboravi sve. 

Ako ne znaš što i kako dalje,

samo mahni rukom i pokreni se,

makni s mjesta i reci ljudi 

dobro je.