Aleksandar Horvat | Dokolica #3: Traganje

Kroz budnost lutam, sav pognut u misli,
Tražeći riječi za ljubavne rime,
Slažem tek prazan katren nesuvisli,
Stih ne progovara, jer nema čime.

Rupa u sjećanju ispriječila se,
Besmislen ponor sred njene je tame,
A riječi trebam da pjesmu proglase,
Da nježan ljubavni podvig urame.

Dok tražim riječi, poleti njih jato,
Proljetni oblak ih redom proguta,
Tad zarominja iz njega Erato,
Budi se pjesma iz sna istrgnuta.

Na kraju pjesme je postalo jasno,
Da nadahnuće je stiglo prekasno.