Ivo Karaula | Klima, Zemlja i mi (1)

 

                                        

                                                 ---------------

Od zemlje smo stvoreni, iz zemlje su nam korijeni, tako smo poučeni i u to smo uvjereni, valjda

nismo prevareni, uglavnom smo prirodi prepušteni dok ne budemo oboreni.

Svi iz zemlje ničemo po zemlji mičemo, podzemlju se primičemo,

po tuđoj naredbi kličemo, pod pritiskom vičemo,

đavla se odričemo, a ipak ga na svakom koraku stičemo, ali

nigdje ni uz uvjeravanja stroga nismo mogli susresti pravoga Boga.

Priroda nas ima, priroda sve štima, priroda otima.

Ne ruši nas samo priroda i klima, već stradamo i zbog  mnogih religija i mnogih režima.

Stradamo i zbog ljudskog terora, pa se vječno i u strahu skrivajuć živjeti mora.

I ovakav krhki život nitko ne pazi svaka ga grubost gazi,

ni Bog ga ne mazi i lutamo po krivudavoj stazi, jer je tiranija na snazi.

Sve nas napada, od svega se strada, nasilje nam je i kod rada, nemamo mira ni tada.

Strahujemo od diktature, ali su i demokrati grabežljive figure.

Diktatura i Demokratija jauk i bol, međusobno su slične kao Dur i Mol.

Svi su oni jednako glave plitke, i svi jednako nižu krvave bitke, i svi oni ometaju

 društvene razvitke, pa  mnogi narod nema ni vode pitke.

Narodu nikad ne dopuštaju oni veći da sebi izabere pravedniji društveni sistem treći.

Na zemlji nemamo nikakvog režima, da je podjednako dobro svima, svugdje se uzdiže samo

elita, a većinski narod i gladan skita.

Stalno se u svijetu nasilje vrši, nikad se civilizacija ne može da usavrši.

Mali čovjek nigdje nema mira, svak ga grubo na svakom koraku cijeli život na razne načine dira.

I svaka religija zna da tuče i zbog njih narod vječno jauče.

Vjerske vođe plaše mene i tebe, a nisu htjeli sa poklom zaplašiti sebe.

Očito se zavoditelji pakla ne boje, jer sve otimaju moje i tvoje.

Vjerski zavoditelji znaju svakoga grubo dirati, a nedaju sebe kritizirati.

Religije iako nisu svete, tko ih dirne odma smrću prijete.

Stalno nam one svima i oči mažu da vjerujemo u ono šta nam lažu.

Odkad smo saznali da smo praznim pričama oko Boga prevareni, još smo više

postali satrveni. Ni sama prevarena rodbina više onakva nije, kao što je to ona bivala prije.

Religije su nam i rodbini te božije milosti stvarale i time su nas razočarale, jer su nam uz pomoć nekakvog Boga i grudi proparale. Kakve to milosti božije religije mogu nam obećati, kad ih po njihovoj naredbi Bog neće nikomu dati. Iako je se lažljivac vlasti domogao, ipak se još nije čulo da je Bog ikomu pomogao Evo što smo po tuđoj naradbi uzalud previše molili ni bogovi nas  nisu  zavolili, oni nas zamrziše pa smo zbog toga obolili i za mrtvima suze prolili. Velika se glupost oko nas vrti, jer su religije u stanju od Boga izmoliti samo smrti.

I kod svakog pojedinca nastala su pogoršanja, jer nema više niučiju milost vjerovanja

Šta je god bivalo stoljećima nenormalno, to je danas postalo sve normalno i ljudi semeđusobno tuku i šakama i verbalno. Nastavlja se...