Nema razlike. Za mene je i pisanje nešto posve privatno. U svakoj su pjesmi moje misli i osjećaji potpuno ogoljeni, neovisno jesu li plod izravnog životnog iskustva ili su nadahnuti nekim njegovim dijelovima. Svaki je stih izrečen čitatelju u povjerenju, tajnoj nadi da će i on u njemu pronaći dio sebe, prepoznati neku vlastitu intimnu emociju, sjećanje za koje nije niti znao da još živi u njemu.
Kad bih bila netko posve drukčiji privatno i kao autor, možda ne bih mogla u svoje tekstove utkati onoliko sebe koliko bih htjela.
Napokon je objavljena tvoja zbirka poezije „Sibilski vrtovi”. Ispričaj nam što sama zbirka predstavlja za tebe i koliko je dugo nastajala.
"Sibilski vrtovi" su metafora životnog; svatko od nas u sebi stvara vlastite vrtove, raduje se suncu, strepi od oluja, pustoši ga korov. No svaka biljka, svaki cvijet, kada vene, ujedno baca sjeme novog početka. Svaki kraj za sobom donosi i novo rođenje. Možda ne u obliku u kakvom smo ga očekivali, no donosi.
Upravo je to poruka zbirke - svaki vrt, čak i onaj najmračniji, najzapušteniji ima potencijal biti rajski.
Inače, teško je nastanak zbirke smjestiti u neki vremenski okvir; najstarijoj je pjesmi petnaestak godina, dok su neke nastale prije možda dva-tri mjeseca. Također, još ih mnogo nije ušlo u zbirku (a pisane su tijekom dugog razdoblja), već čekaju neki drugi "pravi" trenutak.
Imala sam tu sreću (s obzirom na to da sam prilično samokritična, pa bih sama vjerojatno dugo mozgala o objavi zbirke (smijeh)) da su mi se djevojke iz Naklade Calliope prve javile i ponudile mi izdavanje zbirke. Mislim da neću pretjerati ako kažem da su mi na neki način dale vjetar u leđa i pomogle da svjetlo dana ugleda jedan dio mene koji je čekao biti oslobođen i kao misao nastaviti živjeti u svakome koji iščita stihove „Sibilskih vrtova“.
Također, lako smo se dogovorile i oko ilustracija u zbirci, ja sam imala ideje kakva bi ilustracija trebala ići uz pojedinu pjesmu, djevojke su te ideje doradile i, u konačnici, ispunile. Osobno sam bila jako zadovoljna s konačnim rezultatom i sve mi je to, na neki način, djelovalo jako nadrealno. Nešto što je počelo kao misao, boja, sjećanje, odjednom je dobilo oblik i korice.
Smatraš li da je poezija dovoljno zastupljena u hrvatskoj književnosti?
Mislim da nije. Mnogo je kvalitetnih pjesnika čiji stihovi dopiru do relativno malog broja ljudi. Je li to zbog onog, kako se voli reći, najtraumatičnijeg školskog pitanja - "što je pjesnik htio reći?", potrebe većeg angažmana pri čitanju (obično mnogi stihovi kriju brojne, dublje, slojeve koje otkrivamo nakon više čitanja, one o kojima promišljamo) ili do čega drugog, nisam sigurna, no posve je izvjesno da se poezija premalo čita. I šteta da je tako. Jer može mnogo dati onome koji joj odluči pružiti priliku.
Poezija je uvijek negdje u zapećku, na kraju police u knjižnici, među lektirom i drugim nečistim silama (smijeh). A ne bi trebala biti. Stihovana je misao jednako moćna kao i prozna. Možda čak i snažnija, jer traži da se s malo riječi kaže mnogo.
Možemo li od tebe očekivati neko duže prozno djelo u budućnosti?
Radim na tome već neko vrijeme, koliko mi obveze dopuštaju, i nadam se da će uskoro biti privedeno kraju.
Što bi poručila svojim budućim čitateljima?
Neka ih ne plaše stihovane misli. Nema ispravnog ili pogrešnog tumačenja, svaka se poezija ionako prvenstveno čita srcem. Njena je osnovna premisa sloboda, sloboda stvaranja, sloboda tumačenja, a nema ljepše stvari od slobode, zar ne?
A što bi poručila budućim autorima?
Vjerujte u ono što stvarate i ostanite dosljedni. Budući će čitatelji znati prepoznati energiju i iskrenu emociju uloženu u vaše djelo. Nema ljepšeg komplimenta od onog kad vam netko kaže kako se pronašao u onom što ste napisali. ___________________________________
O meni
Zovem se Biljana Gabrić, rođena sam u Osijeku 1980. godine, diplomirani sam pravnik, anglist i prevoditelj i lektor engleskog i hrvatskog jezika. Vodim obrt za prevoditeljstvo i lekturu, kao i knjiški blog Write Owl, a poezija mi je „let u drugi svijet“. Pišem svaki dan i svaki dan ponešto zapiše u mene. „Sibilski vrtovi“ moja su prva knjiga, a dosad sam pjesme objavljivala uglavnom na različitim književnim portalima, društvenim mrežama i skupnim zbirkama poezije.
Volim glazbu, putovanja, kasno ljeto i ranojutarnje čitanje. Plaši me da ću jednog dana zaboraviti sanjati.
I vjerujem kako nisu izgubljeni svi koji lutaju. Do najljepših se mjesta stigne posve slučajno.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.