Ivan Meroveus | refleksija V. (“kakve li je boje boja”)

subota je dan predaha
s dubokim plavetnilom
sjetila se dana
kad goloruko izišlo se
ispred četiri tenka
zaista.ponekad dojmi prkos
beznačajne sudbine
ispred mašinerije vremena
ostane trag
u kojem beznačajno
bez lica.imena.svrhe
usjekne se vremenu
i postavi ožiljak
koji mu traje pravcem krugovima
poput urlajuće opomene

zastanem
možda rezonantnije blizini
osobnih namjera želja

koja je to krvava boja
frekvencije sjećanja.koja se pobudi
a ista je simbolu.stvari.boji
kojih više nema.ali postoje s njom

zastanem u slijedu.najednom
i već pojavi se ugoda osmijeha

koja si boja mojega spektra boja
što s bojom u tvojem spektru boja
razgovara
dok ispred je.iza.pokraj
posvuda.glomazna mašinerija smisla