Gdje se stisnuo procjep i sraslo tkivo,
Čini se da je u redu, da ponovo je isto.
Što polumrtvo bješe, ponaša se k'o živo,
A muljna lokva opet odrazi nebo čisto.
Ti si svoj, ja sam svoja, sintaksa ispravna je.
Padežu, rodu i broju ne prigovara nitko.
Nema što da se prašta, niti tko da se kaje,
Oprezan čovjek vazda izbjegne blato žitko.
Žamori svijet u krčmi gdje zjenice se cakle.
Ponekad iznenada u tijelu osjetiš trnce.
To mi idemo nekud, led po tjemenu pada:
U gustom tkivu pjesme tražimo ono zrnce.
I netko o plavoj pjeva, drugi o garavuši;
Kuće su svijetle i čiste, jestvina mnogo ima.
Tek nešto žulja: mi smo, ako sudim po duši,
K'o dvije cipele lijeve, u krivim parovima.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.