Jesmo li znali što nas čeka
na ovom putu bez povratka?
Kamo teče mutna rijeka?
Gdje su nestali zlatni dani
kad nas je ista vatra grijala,
usta se jednako smijala?
Srce stalno smisao traži
u košmaru našeg svemira.
Na prazne nailazi laži.
Ostala je malena želja,
uzdignutoga čela ići,
bijelog goluba dostići.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.