Ružica Miličević | Žene

Ponekad nam je tako hladno
da se poželimo zagrliti svojim rukama.
Ženama je zabranjeno da dodiruju svoje tijelo.
Djeca su ta koja će ga ugrijati.
Kuće su tu da se popune ženama.
I da ih one nose na svojim glavama.
Žene su sigurne u bogomoljama
i ženskim kućama.
Muškarci u rovovima.
Žene nose zvijezde u očima.
Muškarci na uniformama.
One su majke vojnika.
I usamljene kćeri svojih očeva.
One su sestre svojim kćerima
I prijateljice svojim majkama.
Mi smo najstariji pokret otpora.
I najveća vojska bez oružja.
Od nas očekuju da ćutimo.
Dok se muškarci deru na stadionima.
Mi krvarimo svakog mjeseca i placemo zbog
necijeg slomljenog srca.
U našem tijelu stanuju djeca i buja crvena
mjesečina
Mi cujemo pjesmu u vatri i snijeg kad se topi na
cijevima pušaka.
Mi smo vrele ljubavnice svojim muževima.
I hladno nam je čak i u avgustu.