Marina Marušić | Pahuljica

Negdje u oblaku počela je priprema malih pahuljica za odlazak. „Zar baš sada?“ poviknu bojeći se onoga što su vidjele pred sobom. Vjetar je toga dana uživao. Bio je brz i jak. „Baš sada!“ odvrati Nebo i pusti ih u svijet. Da odu, da lete, da uče, da učine svijet mekšim.

Jedna od milion malih pahuljica pomisli kako je danas Vjetar opet brz . Nije joj se svidjela njegova brzina ali dobro ga je poznavala. Vjetar je bio takav. Glasno sretan ali i glasno ljut. Nije znao drukčije.

„Hej… opet si zaboravio!“ povikne nošena. Vjetar, presretan što čuje poznati glas naglo stane.

„Ako tako budeš ludovao ja ću ubrzo pasti. Moja trka će prebrzo završiti.“

„Hej! Čekao sam te!“ prošapće Vjetar nježno „Budi hrabra! Koliko god brza tvoja trka bila najvažnije je da budeš hrabra.“

(Koliko god voljela Vjetar, nije joj bilo svejedno) „Bilo bi tako super kad bih ti mogla samo vjerovati.“ No… ponekad joj se činilo da on nema pojam što priča i što puše. A Vjetar je jako dobro znao koliko su važne svačije trke. Vjetar je dobro znao da nije važno koliko je trka brza ili spora već ju je najvažnije otrčati.

„Prije nego si postala mekana pahuljica bila si kišna kap sjećaš se?“ upita Vjetar.

„Možda!“ zamišljeno odvrati Pahuljica.

„I tada si isto trčala trku. Istrčala si je kao kapljica a nastavila kao Pahuljica. Moraš biti hrabra istrčati svoju trku jer je tvoja. Inače ćeš se izgubiti u tuđim trkama.“ mudro kaže Vjetar te nastavi: „Svatko ima svoju trku i svaka je drukčije važna!“

„A znaš li da kada dotaknem tlo ja… ja nestajem?“ tužno će Pahuljica „Zato mi trebaš spor, zato se bojim tvojih puhanja.“

Vjetar se na to nasmije, a Pahuljica se naljuti i poželi odustati od svoje trke. No nije odustala, a Vjetar joj ispriča:

„Dotakneš li tlo pretvoriti ćeš se u led, a led je predivan i sjajan i nitko se kao on ne cakli i ne uživa u zimi. Klizak je znam ali važno je naučiti ne padati. Vidiš na koliko si načina važna čak i kad ti se čini da je trka prebrzo gotova!“

I ostalo joj je odjekivati u glavi „Važna!“. Na tren se zamisli a onda je ponovo imala 100 pitanja.

„A poslije?“ upita.

„Poslije je predivno. Čim prestaneš biti skliska pretvaraš se u kapljicu i tečeš onuda kuda stvoriš put.“

Unatoč svemu Pahuljica je završila svoju trku a činilo joj se da je Vjetar nikada nije dovršio. Stigla je na kraj jedne i započela drugu, jer tako to ide. A on? On i dalje puše i dio je svačije trke i svaku trku čini važnom.

Pahuljicu malu vjetar ponese

Da zabijeli svijet, zavrti je potrese
U trku skupa krenu polete u svijet
Sve ledeno i mirno sve je baš za pet!

Iz pahulje u led, iz leda u kap

Stvoriš si put, stvoriš svoj slap

Padneš, pa se digneš, opereš baš sve

Sve blista, sve sjaji, lijepo je, zar ne?

Brzo, brže pahuljica leti

Brzo, brže na tvoj nosić sleti

Brzo, brže i ti je uhvati

Šapni joj: „Hej, nekad moraš stati!“

___________________________________________

Ilustracije Višnja Levak,

prof.likovnog odgoja