Slavica Sarkotić | Povratak djevojčice sa žigicama

Amerikanci upravo snimaju selfieje

Očekujući dolazak uragana Ian

Kinezi zabijaju daske na prozore kuća čekajući tajfun Dora

I nitko ne primjećuje 

Da se vratila djevojčica sa žigicama 

Svijet živi i traje po svojim pravilima 

Sjaj, bijeda i tiha većina u sredini

Otjerali su krijesnice

Posjekli šume

Ogolili brda

Obojali oblake u sivo

Uprljali vode

I još se bore za više novca 

I još započinju nove ratove

Ne primjećujući 

Da se vratila iz bajke djevojčica sa žigicama

Ona hoda bosa po oštrom kamenju

Odavno je zapalila svoje zadnje sitno drvce

Ruke su joj promrzle 

Oči ispunjene strahom

Nebo je sakrila u zjenicama 

Proplakao bi i mramor iz Carrare 

Nil bi zasuzio 

Ali ljudska srca ostaju hladna

Prolazi kraj nas djevojčica sa žigicama 

Oduvijek je ustvari tu, samo ju ne vidimo

Za njom hodaju tisuće i milijuni bosonogih djevojčica sa žigicama 

Čitave vojske

Nevidljive

Nikome zanimljive

Sad ih je sve više 

I uskoro će se u svakoj ulici pa i onoj najmanjoj 

Smrzavati po jedna djevojčica sa žigicama 

I uz nju možda poneki pas

One prolaze

Spotiču se na neravnim stazama 

Oko njih prorijeđene šume drže mrtve straže

Zatamnjenim obzorima hodaju 

I strepe od udaraca palicama i od zime

Ljudi su ravnodušni kao uvijek 

Svemir je ravnodušan kao uvijek 

A budućnost?

Budućnost je ravnodušna također 

Ako uopće postoji


Ilustracija: Internet. Autor nepoznat.