Slava Rosandić | Kada se raspadaš...

… i grozničavo loviš
svoje zalutale atome
u vakuumu i bezdanu
dovoljno je znati:
da su rijeke divlje
i duboke;
hotelski stropovi čvrsti
i visoki;
oštri predmeti britki
i ne zapinju -
o skliska zapešća.

Zapravo -
i neki plinovi
nemaju naznaka
mirisa i okusa -
kao ni ocvala smrt.

O, oprostivo bi tada
bilo:
tonuti, tonuti, tonuti…
u toplim afričkim morima:
zavijen u zeleno
lelujavim s algama;
zapretenim
narančaste u
valovite ti kose…