Ljubomir Radovančević | Nina Kovačić: Mrmor valova /The Murmur of Waves (HSK, Zagreb, 2020.)

U SLAVU HAIKUA

Kada primite u ruke drugu zbirku haikua Nine Kovačić Mrmor valova, najprije ćete primijetiti da je knjiga lijepo dizajnirana i opremljena. Krase je sofisticirani predgovor ugledne spisateljice Božice Jelušić, naslovnica i funkcionalne ilustracije akademskog slikara Branimira Dorotića, urednički “rukopis” književnika Mirka Kovačevića, kunstdruk, tvrdi uvez, vrpca za označavanje stranice, bilingvizam teksta. I ono najvažnije – krasi je obilje stihova istinskoga haiku-umijeća! Tiskana krajem 2020. godine, zbog okolnosti uzrokovanih pandemijom, knjiga je predstavljena javnosti u ljeto 2021.

Mrmor je onomatopejska riječ bogata aliteracijom koja se slično izgovara i na engleskom jeziku (ˈmɜːʳməʳ). Naslov stihozbirke preuzet je iz autoričinog haikua ovjenčanog prvom nagradom na 7. japansko-ruskom međunarodnom natječaju Akita (Japan, 2018.): večer na molu / kroz ribarske priče / mrmore valovi (str. 42.).

Zbirka sadrži autoričine haikue objavljene u domaćim i inozemnim tiskanim i internetskim časopisima i zbornicima u trogodišnjem razdoblju 2016. – 2018. Mnogi su nagrađeni na domaćim i inozemnim natječajima za haiku, a neki uvršteni u domaće i svjetske haiku-antologije. Svi su prevedeni na engleski (većina u prijevodu Đurđe Vukelić Rožić), a dio njih i na japanski, njemački, slovenski, bugarski, rumunjski, španjolski, portugalski. Za svakog je faktografski navedeno gdje je i kada je objavljen. Haikui su raspoređeni u pet poglavlja: Oblici sjene, Šapat kapljica, Poput nas, Tražeći sjaj, Širom otvorenih čula i Otisci, a na početku svakoga poglavlja urednik je, kao svojevrsni uvod, uvrstio foto-hajgu.

Moderni haiđini, posebno u zapadnom svijetu, skloni su eksperimentiranju u formalnom izrazu, vokabularu, idejama, stilskim figurama, u mnogočemu što predstavlja dopušteni pristup pjesništvu, odnosno književnosti općenito. Nina Kovačić ne sudjeluje u radikalnim pokusima. Ostaje dosljedna svom klasičnom izričaju, ali i svojoj pjesničkoj slobodi uvijek vjerna onoj Marxovoj misli da je umjetnost carstvo slobode (za razliku od carstva nužnosti). Ne slijedeći doslovno mistificiranu slogovnu normu 5-7-5, ona akcentira i njeguje sažetost, osjećaj, suštinu, čari trenutka. Ne podliježe dodvoravanju trendu, čega ima u haikuu kao i u svim umjetnostima.

U dobrom haikuu važno je osjetiti doživljenost napisanoga. Nema filozofiranja, dociranja, involviranja determiniranosti. Svoj haiku-doživljaj trenutka Nina Kovačić projicira čitatelju čistim i konciznim stilom. Gotovo uvijek u žarištu je priroda, što i jest jedan od zahtjeva tradicionalnog haiku-pjesništva. Pjesnikujući u slavu prirode (de gloriam naturae) i gradeći haiku na izravnoj percepciji koja se nekad doima kao fotografija, a nekad kao fragment dokumentarnog filma, ali nikad nije bez poetskog naboja, autorica niže slike ovjenčane poetskim subjektivitetom. Uživljenost u tananu dušu uplašene ptice (str. 67.): šušanj u travi / otprhnula prepelica / sa svojim strahom; prividna fragmentacija sutonskog sunca (str. 30.): drvoredom / trčim kroz razlomljeni / zalazak sunca; iščeznuće kapi u kapima (str. 40.): kiša na moru / kapi se gube / u kapima; ljudi (si) ruše kuće, a ptice (si) ih grade (str. 62.): kraj srušene kuće / vrana skuplja grančice / za gnijezdo; oslonjeni su o štap a mi ne znamo tko teže diše: starac-čovjek ili starac-bor (foto-hajga na str. 73.); metaforička sintagma u jukstapoziciji suhog izvora i žeđi (str. 33.): presahlo vrelo / oblak leptira titra / na vlažnom šljunku; tankoćutni osjet prolaznosti (str. 75.) prazna mreža / ribar istresa pepeo / iz hladne lule.

Kao svaka umjetnost i pjesništvo je métier. Može se pisati po narudžbi, zahtjevu, molbi, u slavu cara, kralja, predsjednika države, diktatora. Naravno da Nina Kovačić nema ni potrebe ni želje to činiti. Ona sudjeluje na natječajima sa zadanom temom, ali pritom ostaje maštovita, domišljata, bogata svježinom i idejama. Navest ću nekoliko primjera. Tema „bijela roda“: pored rijeke / sumrak obavija / bijelu rodu (str. 26.); tema „maslina“: uz terase / strmoga maslinika / penju se sjene (str. 32.); tema „međunarodna putovanja“: svitanje u Dohi / letom do Zagreba / potiskujemo noć (str. 87.); tema „galeb“: pulsko rodilište / novorođenče i galeb / vrisnuše zajedno (str. 135.).

Opisujući neki „mali“ događaj na autentičan način, autorica uvlači čitatelja u haiku-trenutak ostavljajući mu prostor da sudjeluje, tumači, doživljava na svoj način, da osjeti pripadnost i simbiozu, rascvjeta niz asocijacija i sugestija. Važno je prenijeti poruku, a recipijent stihova mora imati osjećaj za haiku, voljeti ga i poznavati (makar općenito), e da bi mogao prepoznati inherentne vrijednosti ove kratke poetske forme.

Mrmor valova sadrži univerzalne odlike haikua. Autorica ne čeka pasivno dolazak muze, već je traži i nalazi u svijetu oko sebe. Iz mrmora mora, kao nestrukturiranog materijala, izviru riječi, sadržajni spektar tematike, metaforike, empatije i estetike poetesine uvijek žive empirije, inventivnosti, nepatvorene originalnosti. U mrmoru voda, mora, potoka i vrela ona nazire snovite slutnje, snatrenja, svitanja života, svijeta i bitka. Haikuina (zadržavam si autorsko pravo na ovu kovanicu!) Nina Kovačić ne samo da emanira sebstvo, nego putem haikua upoznaje sebe (gnoti seauton), ali upoznaje i sebe s drugima, komunicira putem haikua sa svijetom unutar sebe i s onim Drugim izvan sebe, sa zajednicom, društvom, okolinom – na dvostrano protočnoj relaciji interpersonalnog i ekstrapersonalnog. Sui sponte ona se uživljava u kreaciju haikua, jer haiku latentno živi u njoj, a ona manifestno u njemu. Pritom koristi ritam kao osnovni poetski rekvizit i instrument, involviranost u sažetost (meden agan – ničega suviše), zlati rez, odnos izmjene akcentiranih i potihih slogova, glasova, elemenata, slika – sa smislovima i emocijama.

Stihozbirkom je zahvaćen širok spektar tema. Povezane su s toponimima i lokalitetima (Pula, Kamačnik, Dobra, Sljeme, Doha, Zagreb, Vrbovsko…), pojavama (magla, smog, vjetar, kiša, mraz, oblak, snijeg, grom…), faunom (kos, prepelica, galeb, roda, ždral, vrana, sjenica, djetlić, orao, muha, medvjed, vilin konjic, leptir, cvrčak, krava, magarac, moljac, pas, jelen, riba, kokot…), biljem i plodovima (maslina, trstika, hrast, bundeva, mrazovac, stablo jabuke, grožđe, krumpir, trava, tratinčica, suncokret, breza, trešnja, orah, jorgovan, visibaba, jasika, naranča, šljiva, grah, salata, luk, maslačak…). Nalazimo i klasične haiku-rekvizite (sjena, odraz, Mjesec, Sunce, zvijezde, nebo, rijeka, jezero, more, doba dana i noći, godišnje doba), ali i specifične npr. medicinske teme (neiskašljano grlo, migrena, reuma, gripozno lice, mamurnost, hospicij…).

U haikuu ne postoji „kao“, već to što se opisuje – postoji takvo kakvo jest. Nina Kovačić izbjegava kič, trash, sleng i sentiment, iako sentimentalnost kao svojevrsni budistički Weltanschauung i Zeitgeist možemo pronaći u stihovima velikog Isse koji u žarište stavlja sitno, nemoćno biće (vrapčiće, male žabe, pauke, buhe…). Jer, sitno je bitno. Postoji veličina malenih koju i autorica empatijski osjeća: školska torba / maršira kroz ulaz / na nožicama (str. 128.). Pjesnikinjina čula se prepliću i pretaču. Ona sinestezijski i sintono čuje boje, vidi zvukove: u plićaku / bosa stopala gase / svjetla grada (str. 44.). Osjeća kontraste i bipolarnost pojava, Thánatos i Erôs, smrt i život susreću se na istoj crti, ali u suprotnom smjeru kretanja: seoskim putom / vuku se suprotnim smjerom / sprovod i krave (str. 66.). Autorica također pokazuje istančani osjećaj za senrju, trostih koji tematizira međuljudske odnosa, a karakterizira ga doza rafiniranog humora: rođenje djeteta / susjede broje mjesece / od vjenčanja (str. 141.).

Učeći od japanskih velikana i uvažavajući indijsku mudrost kad je učenik zreo – učitelj je tu, Nina Kovačić je kreirala intrinzični svijet haiku-samosvojnosti. I ovom zbirkom ona potvrđuje svoju poziciju istaknute hrvatske i međunarodno priznate haiku-pjesnikinje. Hvala joj za osjećaje svježine i životnosti koje nam prenosi svojim stihovima.

dr. sc. Ljubomir Radovančević, Zagreb